Opet san ču di mama tiho plače
po promislin
a ni dosta muke, a ni dosta drače
jer ako mama pusti suzu
i istari je o nu storu bluzu
to svako srce jemo da zaboli
i da pode na kolina doli
i nikome se ne ne tužu
mama somo voli
i sve čini i dici i mužu,
a ako baš hoćeš znat
onda sa mamon pat'
i isplač svaki krvi dičji korak
i svaku bolest po i rak
i sve to koda ni ništa,
a Kora je već reko da „blidi, blidi višta“
jednostavno sve će pasat ko oblok prid buru
jer ne moš fremat uru
zato vol mamu svaki preostali don
i neka joj život bude ko iz nike bajke, ko neki son.
by Dominis
Tags:
pisme
