Prva su naselja na otoku formirana u njegovoj unutrašnjosti, a među najstarijima su naselja Škrip i Dol. Ona su nastala u antici i smještena su u samoj središnjici otoka zbog straha od gusarskih provala Omišana. Kasnije u srednjovjekovlju osnivaju se nova naselja, a s njima se odvijaju i brojna raseljavanja ljudi s jednoga područja u drugo. Tako su mještani Škripa selili u Splitsku i Supetar, a Doljani u Postira, Pražnica i nekadašnji Straževnik. Uzrok tomu bio je zastoj omiškog gusarenja te stvaranje osjećaja sigurnosti u ljudima. Stočari se približavaju moru, a ribari mogu slobodno ribariti (Jutronić 1950: 8).
Mikrojezična različitost među bračkim govorima utjecaj je ljudi koji su obitavali na ovim prostorima. Migracije stanovništva s kopna na otok odvijale su se u razdoblju od 15. do 17. stoljeća zbog sve većeg prodora Turaka. Ljudi iz Makarske krajine i hercegovačkog zaleđa dolaze na Brač u 17. stoljeću i samostalno osnivaju najistočnije štokavsko naselje Sumartin te zaselak Rasoticu (Šimunović 2006: 9-10). Međutim, ostali štokavski doseljenici, Poljičani naseljeni u drugim mjestima na otoku (izuzev naselja Sumartin), uspjeli su usvojiti čakavske jezične crte te su se izjednačili s Bračanima (Sujoldžić i dr. 1988: 164). Budući da ih je došla samo nekolicina, svoj su poljički govor istovjetno prilagodili bračkim govorima, što im nije bilo teško jer im se govor nije uvelike razlikovao od starosjedioca (Hraste 1940: 5-11). Od 20. stoljeća pa nadalje zbog propadanja stare vinove loze započinje iseljavanje stanovništva u daleke zemlje. Otok od tada postaje sve pustiji, migracije stanovnika se nastavljaju premda je taj proces bio donekle zaustavljen u 16. stoljeću (Šimunović 1979: 498). Štokavac Vladimir Nazor u svojoj lirskoj i memoarskoj prozi čakavskom dušom opisao je tadašnje prilike na otoku:„Vinova se loza razboljela, sela su na otocima opustjela; u nekim je broj stanovnika od 2000 pao na 700; ponajviše na žene, djecu i starce; austrijski poreznici, finance i žandari često pred vratima.“ (Mønnesland 2011: 133).
Danas na otoku postoje 22 naselja, a njegovo glavno središte čini grad Supetar. Geografski bliska naselja svrstavaju se pod jednu općinu što utječe na ujednačavanje njihovih govora. Antropološko istraživanje o sličnostima i razlikama među bračkim govorima proveli su 1987. godine Anita Sujoldžić, Božidar Finka, Petar Šimunović i Pavao Rudan. Terensko istraživanje odvijalo se u 16 naselja na otoku, a preispitivale su se povijesne migracije kao odraz jezičnih posljedica. Tadašnjim doseljenicima venecijanska vlast dodijelila je brojne povlastice što je izazvalo odbojnost kod otočana. Poljičanima se dopuštala mogućnost trajnog naseljavanja u bilo koje mjesto na otoku. U tom vremenu osnivaju se primorska mjesta, stanovništvo iz unutrašnjosti doseljava se u blizinu mora, a oni s istoka sele se na zapad (Sujoldžić i dr. 1988: 164).
Prema Šimunoviću (2006: 11-12), bračka se naselja svrstavaju u 4 jezične skupine: središnja zapadna čakavska naselja (tu se među ostalima u skupini ubrajaju Dol, Postira i Škrip kao najarhaičniji govori), zapadna cakavska naselja (Sutivan, Supetar i Milna), istočna čakavska naselja s izrazitim štokavskim utjecajem smještena u blizini naselja Sumartin (Povlja, Novo Selo i Selca) te štokavsko naselje Sumartin, koje je najviše udaljeno od ostatka otočnih naselja. Iako mjesto Postira nije bilo uklopljeno u istraživanje, ono se ipak pripisuje klasičnoj bračkoj čakavici. Povijesne migracije stanovništva uvelike su utjecale na razvoj bračke čakavštine kao i odnosi spram vrednovanja književnog i zavičajnog jezika. Mješavina povijesti i sadašnjice odražava se u narječju te ujedno dovodi i do stvaranja različitosti među naseljima. Najveći je broj stanovnika u naseljima koja ljudima pružaju bolje mogućnosti za življenje kao što su naselja smještena u blizini kamenoloma (Selca i Pučišća), industrijsko naselje Postira te turističko naselje Bol. Najviše ljudi iseljava se iz unutrašnjosti otoka, gdje ostaje živjeti samo starije pučanstvo, a ono je vezano uz svoje ognjište, obradu zemljišta i iskonski jezik. Komunikacijska sredstva (dnevni tisak, radio i televizija), upotreba hrvatskog standardnog jezika u školama te laka povezanost s kopnom samo su neki od čimbenika koji narušavaju izvornu strukturu govora. Sva čakavska i cakavska naselja na otoku poprimaju u većoj ili manjoj mjeri štokavski utjecaj, a on je najosjetniji u govoru mlađe dobne populacije (Sujoldžić i dr. 1988: 165).
prof. Jadranka Vidas